-Kako nemam vremena ovdje pisati onoliko koliko bi htjela i željela ponuditi ću vam na čitanje (kao i na starom blogu) neke od priča mojih blogger prijatelja. Ovo je jedna od priča Rogonje-zg.
-CRNCI (TUNIŽANI) I MOJA ŽENA LIDIJA- (priča broj šest)
Posjeta
Francuzovoj kući posebna je priča. Naime Francuz je kupio kuću u
Gorskom Kotaru. Planinsko mirno selo iz nekog razloga mu je odgovaralo.
Vjerojatno je tamo odlazio kada bi u Zagrebu postalo "vruće". Mutni
poslovi kojima se bavio nosili su sa sobom i određene rizike ali i
interes policije. Miljenko mi je ispričao kako su Lidija i Tamara morale
otići s njim do njegove kuće u Gorskom Kotaru. Naglasak je bio na
riječi morale, i jasno sam to osjetio u
Miljenkovom glasu. Pitao sam zašto su morale? Je li im prijetio ili je
postojao neki drugi razlog. Miljenko se ironično nasmijao napravivši
kratku stanku kao da premišlja bi li mi ispričao ili ne bi. No znao sam
da je to njegov trik i da će mi nastaviti pričati.
Dakle tih dana Francuz je očekivao neke svoje "prijatelje"
koji su u Zagreb trebali doputovati iz Belgije. Lidiji i Tamari rekao
je kako će s tim prijateljima otputovati u Gorski Kotar. Tamo će mu oni
pomoći cijepati drva za zimu. Tako je baš rekao, cijepati drva, jer
namjerava dobar dio zime provesti tamo. Lidija, Tamara i još dvije
Francuzove prijateljice biti će im u pratnji. No mene je i nadalje
zanimalo zašto su Lidija i Tamara morale ići s njim u Gorski Kotar? Njih
dvije napravile su veliku glupost, kazao je Miljenko. Naime Tamara je
posudila nešto novca od Francuza jer je s jednim svojim znancem, u
stvari bivšim ljubavnikom, ušla u neki posao. O kakvom poslu je bila
riječ Miljenko nije znao ili mi namjerno nije želio reći. Uglavnom nešto
je novca zaradila ali u želji za još većom zaradom uložila ga je u
daljnji posao a usput je nagovorila i Lidiju da od Francuza posudi nešto
novca. No stvari se nisu odvijale po planu. Umjesto da oplode uloženo
one su novac izgubile. Tako je Lidija nanovo zadužila kod Francuza.
Koliko točno su se zadužile Miljenko također nije znao. U svakom slučaju
taj Tamarin ljubavnik najvjerojatnije ih je izradio. Pobrao novac, ili
ga možda čak izgubio na kocki, potom je bez traga nestao. Francuz nije
imao milosti. Tražio je da mu se novac vrati. Iz tog razloga su njih
dvije morale poći s njim na cijepanje drva ali dobro su znale da ih tamo
ne vodi radi drva. Francuz im je obračunao kamatu na glavnicu i sada su
morale to odraditi. Unaprijed im je rekao da je to samo otplata kamata.
Dakle
tih dana se očekivao dolazak njegovih prijatelja iz Belgije. Oni su
stvarno i stigli No nitko nije znao, a Francuz nikome nije ni rekao, da
su tipovi crnci ili gotovo crnci. Oni su bili Tunižani s francuskim
državljanstvom. Skupa s našim Francuzem "operirali" su po Francuskoj,
Belgiji, Luxemburgu... Zajedno su bili i u zatvoru. Francuz je u
nekoliko navrata spominjao kako su mu oni bili od velike pomoći u
zatvoru i kako je uživao njihovu zaštitu. Dakle na neki način bio im je
dužnik. Vrlo je vjerojatno da su tipovi došli u Hrvatsku jer im je u
Belgiji i Francuskoj postalo previše "vruće".
Kada
su Lidija i Tamara ugledale četvoricu crnaca ostale su zapanjene. Druge
dvije djevojke koje je Francuz vodio sa sobom očito su znale da su
muškarci crnci jer nisu bile uopće iznenađene. Miljenko je rekao kako je
slutio da ih čeka pakleni vikend. Francuz, Miljenko, Roko i četiri žene
na put su krenuli Rokovim kombijem dok su tunižani išli svojim
automobilom. Lidija je svoj auto ostavila parkiran u dvorištu Rokvog
kafića i tu ju je u njenom automobilu jedan od crnaca pojebao. Naime
jedan od Tunižana posebno se nabrijao na Lidiju. Jako mu se svidjela.
Rekao je Francuzu da je želi jebati. Francuz mu je odgovorio da će
relativno brzo stići do Gorskog Kotara te kako gore u planinama može u
miru pojebati koju god želi. No Tunižanin je inzistirao da baš sad odmah
pojebe Lidiju. Kada je Lidija shvatila što joj se sprema molila je
Francuza da ju poštede jer trenutno ima menstruaciju. Neka se strpe
barem jedan dan. Tunižanin je odgovorio da mu menstruacija uopće ne
smeta. U trenutku dok je Lidija otišla do auta kako bi uzela još neke
stvari Tunižanin je krenuo za njom. Ugurao ju je u auto i bez obzira što
se ona opirala i nastojala se izvući on nije imao milosti. Polegao je
sjedalo suvozača i brutalno je izjebao. Rekao sam Miljenku kako
jednostavno ne vjerujem da je to bilo baš tako. Na to mi je Miljenko
rekao neka pogledam u Lidijin auto i obratim pozornost na suvozačevo
sjedalo. Na sjedalu je ostala velika krvava mrlja. Nije ju kasnije bilo
moguće isprati, barem ne do kraja, pa je Lidija na sjedalo stavila
jastučić koji tu prije nije bio. Rekoh kako ću to svakako provjeriti.
Uglavnom
nakon što se Lidija istuširala i odjenula društvo je krenulo put
Gorskog Kotara. Bilo je to u stvari malo planinsko selo ili bolje rečeno
zaseok. Francuz je staru kuću preuredio i napravio je ugodnom za
boravak. Osim njegove kuće tu su bile još dvije kuće čiji vlasnici su
živjeli u Rijeci, odnosno Karlovcu. Još nekoliko kuća bile su trošne,
zapuštene i prazne. Tog trenutka tu u tom zaseoku nije bilo nikoga osim
njih. Prvo selo s trgovinom, restoranom i liječnikom nalazilo se
nekoliko kilometra dalje. Odmah čim su stigli Francuz je ženama naredio
da se skinu. Najprije su ga u čudu gledale ali kada su shvatile da se ne
šali poslušale su ga. Morale su biti posve gole ili su eventualno na
sebi mogle zadržati čarape i gaćice pod uvjetom da su gaćice tange.
Jedino nisu morale biti bose, mogle su biti u cipelama. Miljenko je imao
zadatak da vozi, ide u nabavku i da snima, tj. fotografira. Jedna od
žena otišla je u kuću ne želeći se svlačiti napolju. Kada je Francuz
shvatio da je nema poslao je Miljenka po nju. Ona nije željela izaći van
gola. Bila je uplakana i prestrašena. Miljenko joj je pokušao objasniti
da je bolje da posluša kada je bijesan kao ris u kuću upao Francuz.
Izgalamio se na nju opalivši joj šamar, grubo ju je zgrabio oko struka
te bukvalno iznio van.
-Ako vas zanima nastavak priče jednostavno kliknite na sljedeći link: http://www.rogonja-zg.blogspot.com/?zx=8576b6d0411a79e9
Gospodine imate zbilja bujnu maštu i čak zavidim.!?
OdgovoriIzbrišiZlatko Daruvar.
ljzljatko@gmail.com